Trajekt Postira: morski kajak u Hrvatskoj

Sve naše dnevne ture na Elafitske otoke počinju ulaskom na mali trajekt imena Postira. Taj stari član hrvatske državne flote jedina je dnevna linija za tri naseljena Elafitska otoka: Koločep, Lopud i Šipan. Izgrađen davne 1963., taj je brod jedini iz svoje klase koji je još živ i u pogonu, a tijekom godina Postira je na mnogo načina postala dio tradicije Elafitskih otoka. Građena je u vrijeme kada praktičnost i udobnost nisu bili važni, kada su brodovi jednostavno građeni da traju. Dok bi neki Postiru mogli smatrati pomalo neuglednom, ona je zasigurno čvrsta i funkcionalna. Hrvati više ljube tradiciju od modernog, šarm od udobnosti, a Postira održava tradicijski način života na otocima, čak i na brodu. Elegantna ugostiteljska usluga — unutra, na drugoj razini, mali kafić poslužuje napitke i zakuske. Naručite pivo ili kavu i bit ćete posluženi u staklenoj čaši ili porculanskoj šalici — bez plastike i stiropora. Podsjetnici na rat — za barom, mala medalja i diploma odaju počast Postiri za njezinu službu u Domovinskom ratu, jer je trajekt služio i otočanima i mornarici te je pri tome pretrpio teška oštećenja. Svačiji posao je svačiji posao — u visokoj sezoni srpnja i kolovoza, kada velik broj turista pridođe lokalcima i napuni trajekt, teško je naći udobno mjesto za sjedenje na otvorenoj gornjoj putničkoj palubi, ali je lako čuti ljude koji govore hrvatski, njemački, engleski, francuski i druge jezike, jer privatni razgovori nisu mogući.

Rano ujutro Postira započinje na Šipanu (nakon što je tamo provela noć na kraju prethodnog dana) i prevozi otočane na posao te djecu u školu u Dubrovnik, a kasnije tijekom dana vraća ih natrag (njezin je dnevni raspored definitivno prilagođen lokalcima, a ne turistima). Prevozi poštu i, najvažnije, sve potrebne sastojke i materijale za domaćinstva, restorane i hotele. U Dubrovniku se sav teret ručno utovaruje na veliku teretnu palubu trajekta, a na svakoj otočkoj postaji otočani zajedno brzo istovaruju svoje zalihe. Sve je tako dobro usklađeno da trajekt, bez obzira na veličinu tereta, rijetko zakasni u drugu otočku luku. Oni koji putuju redovno znaju navike dvije posade, posebno kapetana: jedan kapetan uvijek se čini dobro raspoloženim, a drugi loše; jedan kapetan izvrsno pristaje, dok drugi često očeše brod o pristan i postane predmet smijeha otočana; jedan kapetan čekat će putnike koji kasne i trče prema brodu, dok drugi napušta pristan minutu prije vremena polaska (sve u Hrvatskoj može biti tako protuslovno).

U posljednjih nekoliko godina čak su i vodiči AKT-a i kajakaške grupe postali dio postirske tradicije, jer su se naši ruksaci, vesla i bicikli (a povremeno čak i kajaci) pridružili ostatku tereta. Jutarnje kave, večernja piva i mnogo priča o kajakarenju i vožnji biciklom, zajedno s izvanrednim pogledima, čine trajekt Postira savršenim načinom za početak i završetak naših tura.